Zaručnički tečaj (Ehevorbereitungskurs)

Zaručnički tečaj, za sve koji u dogledno vrijeme planiraju sklopiti kršćanski brak u Berlinu ili negdje u Domovini, održava se u našoj misiji jednom godišnje, početkom veljače, a o točnom terminu možete nazvati župni ured ili vidjeti u našim tekućim informacijama. Prijavu za zaručnički tečaj možete ispuniti ovdje.

Zaručnički tečaj ove je godine 7.-9. 2. 2024., s početkom u 19.30 sati i traje otprilike do 21.00.

Ako netko ne može, radi nepoznavanja hrvatskog, razumjeti tečaj na hrvatskom jeziku, tečaj može obaviti u nadbiskupiji na njemačkom i u tom slučaju javiti se na mail: bettina.schade@erzbistumberlin.de

Nakon zaručničkoj tečaja mogu se sređivati ostale formalnosti: Postupak za ženidbu.

Za Postupak za ženidbu (Ehevorbereitungsprotokoll) potrebno je: 

1. Krsni i slobodni list – ne smije biti stariji od 6 mjeseci unatrag od dana vjenčanja. Krsni i slobodni list mogu se dobiti jedino u župi krštenja.
2. Potvrda o krizmi iz župe krizme, ako na krsnom listu nije upisana krizma.
3. Crkva i adresa župe gdje će se obaviti vjenčanje.
4. Ime i služba svećenika koji će prisustvovati ženidbi.
5. Imena i adrese svjedoka/kumova na crkvenom vjenčanju.
6. Potvrda o završenom zaručničkom tečaju.
7. Datum civilnog vjenčanja – ako su civilno vjenčani potrebno je dostaviti kopiju civilnog vjenčanja.
8. Ako su obje osobe napustile Katoličku crkvu, nije moguće crkveno vjenčanje ni u Njemačkoj ni bilo gdje drugdje i svaki pokušaj bio bi nevaljan. Barem jedna osoba mora biti katolik te se vjenčanje katoličke i nekršćanske strane tretira kao vjenčanje sa zaprekom kulta.
9. Mješovite ženidbe, ženidbe sa zaprekom kulta, kao i za civilno rastavljene, su moguće i za pojedinosti svakako upitajte svećenika.
10. Ako civilno i crkveno vjenčanje nije istovremeni čin, civilno vjenčanje nužno je obaviti prije crkvenog vjenčanja!

»Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva.«
Ženidba u Božjem planu Sveto pismo započinje stvaranjem muškarca i žene na sliku i priliku Božju, a završava prikazom »svadbe Jaganjčeve« (Otk 19, 9). S kraja na kraj Pismo govori o ženidbi i o njezinu »otajstvu«, o njezinu ustanovljenju i o smislu koji joj Bog dade, o njezinu podrijetlu i svrsi, o njezinim različitim ostvarenjima tijekom cijele povijesti spasenja, o njezinim nevoljama što proizađoše iz grijeha i o njezinoj obnovi »u Gospodinu« (1 Kor 7, 39), u Novom savezu Krista i Crkve.
»Intimna zajednica bračnog života i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, sazdaje se ženidbenim ugovorom [...]. Sam Bog je začetnik ženidbe.« Zvanje za ženidbu upisano je u samu narav muškarca i žene kakvi su izašli iz ruke Stvoriteljeve. Ženidba nije ustanova isključivo ljudska, unatoč brojnim promjenama kojima je kroz vjekove mogla biti podvrgnuta, u raznim kulturama, društvenom ustrojstvu i duhovnim stavovima. Zbog tih pak različnosti ne smijemo zaboraviti ono što je u ženidbi opće i trajno. Premda dostojanstvo te ustanove ne izlazi posvuda jednako na vidjelo, ipak u svim se kulturama javlja stanovit smisao o uzvišenosti ženidbenog sjedinjenja, jer je »spas kako osobe tako i ljudskog i kršćanskog društva tijesno povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici«. Bog koji je čovjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao osnovno i urođeno zvanje svakog ljudskog bića. Čovjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga koji je Ljubav (1 Iv 4, 8.16). Budući da je Bog stvorio muško i žensko, njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka. Ona je dobra, veoma dobra u očima Stvoriteljevim. I ta ljubav koju Bog blagoslivlje namijenjena je plodnosti i da se ostvari u zajedničkom djelu očuvanja stvorenja: »I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite« (Post 1, 28). Sveto pismo potvrđuje da su muškarac i žena stvoreni jedno za drugo: »Nije dobro da čovjek bude sam« (Post 2, 18). Žena, »meso od mesa« njegova, to jest, njemu jednaka i sasvim bliska, darovana mu je od Boga kao »pomoć«, predstavljajući tako Boga od kojega nam dolazi pomoć. »Stoga će muškarac ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Post 2, 24). Da to znači neprolazno jedinstvo njihovih dvaju bića, sam Gospodin pokazuje podsjećajući kakav je bio »u početku« Stvoriteljev naum: »Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo« (Mt 19, 6). (Katekizam 1601-1605)

Kan. 1055 - § 1. Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva.
§ 2. Stoga među krštenima ne može biti valjana ženidbenog ugovora koji ujedno ne bi bio sakrament.
Kan. 1056 - Bitna su svojstva ženidbe jednost i nerazrješivost, koja u kršćanskoj ženidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu čvrstoću.
Kan. 1057 - § 1. Ženidba nastaje privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast.
§ 2. Ženidbena privola čin je volje kojim muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu.
Kan. 1058 - Ženidbu mogu sklopiti svi kojima se pravom to ne zabranjuje.
Kan. 1059 - Ženidba katolika, makar samo jedna stranka bila katolička, ravna se ne samo prema božanskom nego i prema kanonskom pravu, pri čemu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s obzirom na čisto svjetovne učinke ženidbe.
Kan. 1060 - Ženidba uživa pravnu pogodnost; stoga u dvojbi ženidba treba da se smatra valjanom dok se ne dokaže protivno.
Kan. 1061 - § 1. Valjana ženidba među krštenima naziva se samo tvrdom ako nije izvršena, a tvrdom i izvršenom ako su ženidbeni drugovi međusobno na ljudski način izvršili bračni čin po sebi prikladan za rađanje djece, prema kojemu je po svojoj naravi usmjerena ženidba i kojim ženidbeni drugovi postaju jedno tijelo.
§ 2. Ako su ženidbeni drugovi, pošto je sklopljena ženidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena, dok se ne dokaže protivno.
§ 3. Nevaljana ženidba naziva se predmnijevana, ako ju je barem jedna stranka sklopila u dobroj vjeri, dok obje stranke nisu postale sigurne u njezinu nevaljanost.
Kan. 1062 - § 1. Obećanje ženidbe, bilo jednostrano bilo obostrano, koje se naziva zaruke, ravna se prema krajevnom pravu koje je donijela biskupska konferencija, uzevši u obzir običaje i svjetovne zakone, ako ih ima.
§ 2. Iz obećanja ženidbe ne stječe se pravo na tužbu za sklapanje ženidbe; stječe se ipak pravo na tužbu za naknadu štete, ako je pretrpljena.

Pastoralna briga i priprava za sklapanje ženidbe

Kan. 1063 - Pastiri duša obvezni su brinuti se da vlastita crkvena zajednica pruža vjernicima pomoć kojom se ženidbeni stalež održava u kršćanskom duhu i napreduje u savršenosti. Ta pomoć osobito treba da se pruža:
1. propovijedanjem, katehezom prilagođenom djeci, mladima i odraslima, dapače, upotrebom sredstava društvenog priopćivanja pomoću kojih neka se vjernici poučavaju o smislu kršćanske ženidbe i o zadaći kršćanskih ženidbenih drugova i roditelja;
2. osobnom pripravom za sklapanje ženidbe pomoću koje neka se zaručnici priprave za svetost i dužnosti svojega novog staleža;
3. plodonosnim bogoslužnim slavljenjem ženidbe kojim neka se pokaže da ženidbeni drugovi očituju otajstvo jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve i da imaju udjela u njemu;
4. pružanjem pomoći oženjenima da bi, vjerno obdržavajući i štiteći ženidbeni savez, danomice živjeli svetim i potpunijim obiteljskim životom.
Kan. 1064 - Mjesni se ordinarij ima pobrinuti da se ta pomoć uredi tako kako je potrebno, posavjetovavši se također, ako je prikladno, s muževima i ženama prokušanima iskustvom i stručnošću.
Kan. 1065 - § 1. Katolici koji još nisu primili sakrament potvrde neka ga prime prije sklapanja ženidbe, ako je to moguće bez velike poteškoće.
§ 2. Da bi se plodonosno primio sakrament ženidbe, zaručnicima se usrdno preporučuje da prime sakramente pokore i presvete euharistije.
Kan. 1066 - Prije sklapanja ženidbe mora biti sigurno da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju.
Kan. 1067 - Biskupska konferencija neka o zaručničkom ispitu, a i o ženidbenim navještajima i drugim sredstvima prikladnim za obavljanje izvida potrebnih prije ženidbe izda odredbe; pošto pomno izvrši te odredbe, župnik može prisustvovati ženidbi.
Kan. 1068 - U smrtnoj pogibelji, ako se ne mogu imati drugi dokazi, dovoljna je, osim ako ima protivnih pokazatelja, tvrdnja stranaka, ako je potrebno i pod prisegom, da su krštene i da nisu spriječene nikojom smetnjom.
Kan. 1069 - Svi su vjernici obvezni smetnje, ako bi za koje znali, prije sklapanja ženidbe otkriti župniku ili mjesnom ordinariju.
Kan. 1070 - Ako je izvide obavio netko drugi a ne župnik čija je zadaća da prisustvuje ženidbi, neka o njihovu ishodu što prije vjerodostojnom ispravom obavijesti toga župnika.
Kan. 1071 - § 1. Osim ako je prijeka potreba, neka nitko bez dozvole mjesnog ordinarija ne prisustvuje:
1. ženidbi lutalica;
2. ženidbi koja se prema odredbi svjetovnog zakona ne može priznati ili sklopiti;
3. ženidbi onoga tko ima naravne obveze prema drugoj stranci ili djeci rođenoj iz prijašnje veze;
4. ženidbi onoga tko je, kako je općenito poznato, odbacio katoličku vjeru;
5. ženidbi onoga tko je udaren cenzurom;
6. ženidbi maloljetnika bez znanja ili protiv razborita protivljenja roditelja;
7. ženidbi koja treba da se sklopi preko zastupnika, o kojoj se govori u kan. 1105.
§ 2. Neka mjesni ordinarij ne dade dozvolu za prisustvovanje ženidbe onoga tko je, kako je općenito poznato, odbacio katoličku vjeru, osim ako se na odgovarajući način obdržavaju odredbe o kojima se govori u kan. 1125.
Kan. 1072 - Neka pastiri duša nastoje odvraćati mlade od slavljenja ženidbe prije dobi u kojoj se prema ustaljenim krajevnim običajima običava sklapati ženidba. 

Zapreke općenito

Kan. 1073 - Zapreka čini osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe.
Kan. 1074 - Smetnja se smatra javnom kad se može dokazati na izvanjskom području; inače je tajna.
Kan. 1075 - § 1. Samo vrhovna crkvena vlast ima pravo vjerodostojno izjaviti kad božansko pravo ženidbu zabranjuje ili čini nevaljanom.
§ 2. Samo vrhovna vlast ima također pravo ustanoviti druge smetnje za krštene.
Kan. 1076 - Odbacuje se običaj koji uvodi novu smetnju ili je protivan postojećim smetnjama.
Kan. 1077 - § 1. Mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god oni boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području zabraniti ženidbu u posebnom slučaju, ali samo privremeno, zbog važna razloga i dok taj traje.
§ 2. Samo vrhovna crkvena vlast može zabraniti dodati zapreku.
Kan. 1078 - § 1. Mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području dati oprost od svih smetnja crkvenoga prava, osim od onih od kojih je oprost pridržan Apostolskoj Stolici.
§ 2. Smetnje od kojih je oprost pridržan Apostolskoj Stolici jesu:
1. smetnja nastala iz svetih redova ili iz javnog doživotnog zavjeta čistoće u redovničkoj ustanovi papinskoga prava;
2. smetnja zlodjela, o kojem se govori u kan. 1090.
§ 3. Nikada se ne daje oprost od smetnje krvnog srodstva u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobočne linije.
Kan. 1079 - § 1. Ako prijeti smrtan pogibelj, mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području dati oprost i od oblika koji treba da se obdržava u sklapanju ženidbe i od svih i pojedinačnih, bilo javnih bilo tajnih, smetnja crkvenoga prava, osim od smetnje nastale iz svetog reda prezbiterata.
§ 2. U istim okolnostima, o kojima se govori u § 1, ali samo onda kad nije moguće doći do mjesnog ordinarija, tu vlast da dade oprost ima bilo župnik, bilo posvećeni službenik valjano ovlašten, svećenik ili đakon, koji prisustvuje ženidbi prema odredbi kan. 1116, § 2.
§ 3. U smrtnoj pogibelji ispovjednik ima vlast dati oprost od tajnih smetnja za unutrašnje područje, bilo u sakramentalnoj ispovijedi bilo izvan nje.
§ 4. U slučaju o kojem se govori u § 2 smatra se da nije moguće doći do mjesnog ordinarija ako je to moguće samo brzojavno ili telefonski.
Kan. 1080 - § 1. Kad god se smetnja otkrije kad je već sve spremno za svadbu, a ženidba se bez vjerojatne pogibelji da će biti velikog zla ne može odgoditi dok se od mjerodavne vlasti ne dobije oprost, tada vlast da dadu oprost od svih smetnja, osim od onih o kojima se govori u kan. 1078, br. 1, imaju mjesni ordinarij i, samo ako je slučaj tajan, svi oni o kojima se govori u kan. 1079, §§ 2-3, uz obdržavanje ondje propisanih uvjeta.
§ 2. Ta vlast vrijedi i za ukrepljenje ženidbe, ako zbog odgode nastane ista pogibelj, a nema dovoljno vremena uteći se Apostolskoj Stolici ili mjesnom ordinariju kad se radi o smetnjama od kojih on može dati oprost.
Kan. 1081 - Župnik ili svećenik ili đakon, o kojima se govori u kan. 1079, § 2, neka odmah obavijesti mjesnog ordinarija o oprostu danu za izvanjsko područje; to neka se upiše u maticu vjenčanih.
Kan. 1082 - Oprost od tajne smetnje dan na unutrašnjem izvansakramentalnom području neka se upiše u knjigu koja treba da se čuva u tajnom arhivu kurije, i nije potreban drugi oprost za izvanjsko područje ako poslije tajna smetnja postane javna, osim ako otpis Pokorničarne odredi nešto drugo.
 

Zapreke pojedinačno

Kan. 1083 - § 1. Muška osoba prije navršene šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu.
§ 2. Biskupska konferencija može odrediti višu dob za dopušteno sklapanje ženidbe.
Kan. 1084 - § 1. Prethodna i trajna nemoć za spolni čin, ili kod muške osobe ili kod ženske osobe, bilo apsolutna bilo relativna, po samoj svojoj naravi čini ženidbu nevaljanom.
§ 2. Ako je smetnja nemoći dvojbena, bila to pravna bila činjenična dvojba, ženidba se ne smije spriječiti niti proglasiti ništavnim dok traje dvojba.
§ 3. Neplodnost niti zabranjuje niti priječi ženidbu, uz obdržavanje propisa kan. 1098.
Kan. 1085 - § 1. Nevaljano pokušava sklopiti ženidbu onaj tko je vezan vezom prijašnje, makar i neizvršene, ženidbe.
§ 2. Iako je prijašnja ženidba nevaljana ili razriješena s bilo kojeg razloga, nije stoga dopušteno sklopiti drugu dok se zakonito i sigurno ne utvrdi ništavnost ili razrješenje prve.
Kan. 1086 - § 1. Nije valjana ženidba između dviju osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena i nije formalnim činom od nje otpala, a druga je nekrštena.
§ 2. Neka se od te smetnje ne daje oprost, osim ako se ispune uvjeti o kojima se govori u kann. 1125 i 1126.
§ 3 Ako je stranka u vrijeme sklapanja ženidbe općenito smatrana kao krštena ili je njezino krštenje bilo dvojbeno, treba da se, prema odredbi kan. 1060, pretpostavi valjanost ženidbe dok se sigurno ne dokaže da je jedna stranka krštena, a druga nekrštena.
Kan. 1087 - Nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su primili svete redove.
Kan. 1088 - Nevaljano pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su vezani javnim doživotnim zavjetom čistoće u redovničkoj ustanovi.
Kan. 1089 - Između muške osobe i radi sklapanja ženidbe otete ili barem zadržavane ženske osobe ne može biti nikakve ženidbe, osim ako poslije ženska osoba odijeljena od otmičara i smještena na sigurno i slobodno mjesto svojevoljno izabere ženidbu.
Kan. 1090 - § 1. Tko radi sklapanja ženidbe s određenom osobom ubije njezina ili svoga ženidbenog druga, nevaljano pokušava sklopiti tu ženidbu.
§ 2. Nevaljano također međusobno pokušavaju sklopiti ženidbu oni koji su usmrtili ženidbenog druga uzajamnim fizičkim ili moralnim djelom.
Kan. 1091 - § 1. U pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim.
§ 2. U pobočnoj liniji nevaljana je sve do četvrtoga koljena uključivo.
§ 3. Smetnja se krvnoga srodstva ne umnožava.
§ 4. Neka se nikad ne dopusti ženidba ako ima ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju pobočne linije.
Kan. 1092 - Tazbina u pravoj liniji čini ženidbu nevaljanom u svakom stupnju.
Kan. 1093 - Smetnja javne ćudorednosti nastaje iz nevaljane ženidbe, pošto je uspostavljen zajednički život ili iz općepoznatog ili javnog priležništva; smetnja čini ženidbu nevaljanom u prvom stupnju prave linije između muške osobe i krvnih srodnika ženske osobe, i obratno.
Kan. 1094 - Ne mogu međusobno valjano sklopiti ženidbu oni koji se vezani zakonskim srodstvom, nastalim iz posvojenja, u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobočne linije.
 

Ženidbena privola

Kan. 1095 - Nesposobni su za sklapanje ženidbe:
1. oni koji nisu dovoljno sposobni služiti se razumom;
2. oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba da se uzajamno predaju i primaju;
3. oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze.
Kan. 1096 - § 1. Da bi se mogla imati ženidbena privola, potrebno je da ugovornim strankama barem nije nepoznato da je ženidba trajna zajednica između muške i ženske osobe usmjerena na rađanje djece stanovitom spolnom suradnjom.
§ 2. To se neznanje ne pretpostavlja poslije doraslosti.
Kan. 1097 - § 1. Zabluda u osobi čini ženidbu nevaljanom.
§ 2. Zabluda u osobini osobe, makar bila uzrok ugovora, ne čini ženidbu nevaljanom, osim ako se izravno i prvenstveno smjera na tu osobinu.
Kan. 1098 - Nevaljano sklapa ženidbu onaj tko ulazi u nju zaveden, radi zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenog života.
Kan. 1099 - Zabluda o jednosti ili nerazrješivosti ili sakramentalnom dostojanstvu ženidbe, samo ako ne određuje volju, ne čini nevaljanom ženidbenu privolu.
Kan. 1100 - Znanje ili mišljenje da je ženidba ništava ne isključuje nužno ženidbenu privolu.
Kan. 1101 - § 1. Pretpostavlja se da je unutrašnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenim u sklapanju ženidbe.
§ 2. Ali, ako jedna stranka ili obje pozitivnim činom volje isključi samu ženidbu ili neki bitni sastavni dio ili neko bitno svojstvo ženidbe, nevaljano sklapa ženidbu.
Kan. 1102 - § 1. Ženidba pod uvjetom o budućem ne može se valjano sklopiti.
§ 2. Ženidba pod uvjetom o prošlom ili o sadašnjem valjana je ili nevaljana, već prema tome da li onoga što je pod uvjetom ima ili nema.
§ 3. Uvjet pak, o kojem se govori u § 2, ne može se dopušteno postaviti osim s napismeno danim dopuštenjem mjesnog ordinarija.
Kan. 1103 - Nevaljana je ženidba sklopljena zbog sile ili velikog straha koji je zadan izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu kako bi ga se oslobodilo.
Kan. 1104 - § 1. Za valjano sklapanje ženidbe potrebno je da stranke budu istodobno prisutne bilo osobno bili preko zastupnika.
§ 2. Neka zaručnici riječima izreknu ženidbenu privolu; ako pak ne mogu govoriti, onda znakovima koji isto znače.
Kan. 1105 - § 1. Za valjano sklapanje ženidbe preko zastupnika traži se:
1. da postoji poseban nalog za sklapanje ženidbe s određenom osobom;
2. da zastupnika odredi sam nalogodavac i da taj osobno obavi svoju zadaću.
§ 2. Da bi nalog bio valjan, treba da ga potpišu nalogodavac i, osim toga, župnik ili ordinarij mjesta u kojemu se nalog daje, ili svećenik kojega je ovlastio jedan od njih, ili barem dvojica svjedoka; ili se nalog mora sastaviti kao isprava koja je vjerodostojna prema odredbi svjetovnoga prava.
§ 3. Ako nalogodavac ne može pisati, neka se to zabilježi u samom nalogu i neka se doda drugi svjedok, koji neka također potpiše spis; inače je nalog nevaljan.
§ 4. Ako nalogodavac opozove nalog ili duševno oboli prije nego zastupnik u njegovo ime sklopi ženidbu, ženidba je nevaljana, iako to nije znao ni zastupnik ni druga stranka koja je sklopila ženidbu.
Kan. 1106 - Ženidba se može sklopiti preko tumača; toj pak ženidbi župnik neka ne prisustvuje, osim ako je siguran u pouzdanost tumača.
Kan. 1107 - Iako je ženidba bila nevaljano sklopljena zbog smetnje ili manjka oblika, pretpostavlja se da dana privola traje, dok se ne utvrdi da je opozvana.
 

Oblik sklapanja ženidbe

Kan. 1108 - § 1. Valjane su samo one ženidbe koje se sklapaju u prisutnosti mjesnog ordinarija ili župnika, ili svećenika ili đakona koje ovlasti jedan od njih dvojice, a i dvojice svjedoka, ipak po pravilima navedenim u kanonima koji slijede i tako da se poštuju izuzeci, o kojima se govori u kann. 144, 1112, § 1, 1116 i 1127, §§ 2-3.
§ 2. Smatra se da ženidbi prisustvuje samo onaj tko prisutan traži i u ime Crkve prima očitovanje privole onih koji sklapaju ženidbu.
Kan. 1109 - Mjesni ordinarij i župnik, osim ako su presudom ili odlukom izopćeni ili udareni zabranom bogoslužja ili obustavom od službe ili takvima proglašeni, snagom službe valjano prisustvuju ženidbama, u granicama svojeg područja, ne samo podložnika nego i onih koji nisu podložnici, samo ako je barem jedan od njih latinskog obreda.
Kan. 1110 - Osobni ordinarij i osobni župnik snagom službe valjano prisustvuju ženidbama samo onih od kojih je barem jedna od stranaka podložnik u granicama njihove oblasti.
Kan. 1111 - § 1. Mjesni ordinarij i župnik, dokle god valjano vrše službu, mogu ovlast za prisustvovanje ženidbama, također opću, u granicama svojeg područja povjeriti svećenicima i đakonima.
§ 2. Da bi povjerba oblasti za prisustvovanje ženidbama bila valjana, mora se izričito dati određenim osobama; ako se radi o pojedinačnom ovlaštenju, treba da se dade za određenu ženidbu; ako se pak radi o općem ovlaštenju, treba da se dade napismeno.
Kan. 1112 - § 1. Gdje nema svećenika ni đakona, dijecezanski biskup može, s prije dobivenim povoljnim mišljenjem biskupske konferencije i pošto dobije dozvolu Svete Stolice, ovlastiti laike da prisustvuju ženidbama.
§ 2. Neka se izabere prikladan laik, sposoban poučavati zaručnike i pravilno obavljati ženidbeno bogoslužje.
Kan. 1113 - Prije nego se dade pojedinačno ovlaštenje, neka se učini sve što pravo određuje za dokazivanje slobodnog stanja.
Kan. 1114 - Tko prisustvuje ženidbi postupa nedopušteno, osim ako je siguran da su stranke prema pravnim propisima slobodnoga stanja i da ima župnikovu dozvolu, ako je moguće, kad god prisustvuje snagom općeg ovlaštenja.
Kan. 1115 - Neka se ženidbe sklapaju u župi gdje jedna od stranaka koje sklapaju ženidbu ima prebivalište ili boravište ili jednomjesečno boravljenje ili, ako se radi o lutalicama, u župi gdje stvarno borave; mogu se sklopiti i drugdje s dozvolom vlastitog ordinarija ili vlastitog župnika.
Kan. 1116 - § 1. Ako se onaj koji je prema zakonskoj odredbi mjerodavan da prisustvuje ženidbi ne može imati ili se do njega ne može doći bez velike poteškoće, oni koji kane sklopiti pravu ženidbu mogu je valjano i dopušteno sklopiti pred samim svjedocima:
1. u smrtnoj pogibelji;
2. izvan smrtne pogibelji, samo ako se razborito predviđa da će takve prilike potrajati mjesec dana.
§ 2. U oba slučaja, ako je tu drugi svećenik ili đakon koji može biti nazočan, on se mora pozvati i mora zajedno sa svjedocima pribivati sklapanju ženidbe, a ženidba je valjana i pred samim svjedocima.
Kan. 1117 - Gore određeni oblik treba da se obdržava, ako je barem jedna od stranaka koje sklapaju ženidbu krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena, a nije formalnim činom od nje otpala, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.
Kan. 1118 - § 1. Neka se ženidba između katolika ili između katoličke stranke i nekatoličke krštene stranke sklopi u župnoj crkvi; u drugoj crkvi ili kapeli moći će se sklopiti s dozvolom mjesnog ordinarija ili župnika.
§ 2. Mjesni ordinarij može dopustiti da se ženidba sklopi na drugom prikladnu mjestu.
§ 3. Ženidba između katoličke stranke i nekrštene stranke može se sklopiti u crkvi ili na drugom prikladnu mjestu.
Kan. 1119 - Neka se u sklapanju ženidbe, osim ako nije prijeka potreba, obdržavaju obredi propisani u bogoslužnim knjigama koje je Crkva odobrila ili koji su prihvaćeni zakonitim običajima.
Kan. 1120 - Biskupska konferencija može sastaviti svoj ženidbeni obred koji treba da pregleda Sveta Stolica i koji je primjeren mjesnim i narodnim običajima prilagođenima kršćanskom duhu, obdržavajući ipak zakon da onaj koji prisustvuje ženidbi traži i prima očitovanje privole stranaka.
Kan. 1121 - § 1. Nakon sklapanja ženidbe župnik mjesta sklapanja ili onaj koji ga zamjenjuje, iako joj ni jedan od njih nije prisustvovao, neka što prije u matice vjenčanih upiše imena ženidbenih drugova, onoga koji je prisustvovao i svjedoka, mjesto i dan sklapanja ženidbe na način koji je propisala biskupska konferencija ili dijecezanski biskup.
§ 2. Kad god se ženidba sklapa prema odredbi kan. 1116, svećenik ili đakon, ako je bio prisutan kod sklapanja, a inače svjedoci zajedno sa strankama, dužni su što prije obavijestiti župnika ili mjesnog ordinarija o sklopljenoj ženidbi.
§ 3. Kad se radi o ženidbi sklopljenoj uz oprost od kanonskog oblika, neka se mjesni ordinarij koji je dao oprost pobrine da se oprost i sklapanje upišu u maticu vjenčanih i kurije i župe vlastite katoličkoj stranci čiji je župnik obavio izvide o slobodnom stanju; katolički ženidbeni drug dužan je što prije obavijestiti toga ordinarija i župnika o sklopljenoj ženidbi, naznačujući mjesto sklapanja i obdržani javni oblik.
Kan. 1122 - § 1. Neka se sklopljena ženidba upiše i u matice krštenih u kojima je upisano krštenje ženidbenih drugova.
§ 2. Ako ženidbeni drug sklopi ženidbu u župi u kojoj nije kršten, neka župnik mjesta sklapanja obavijest o sklopljenoj ženidbi što prije pošalje župniku mjesta krštenja.
Kan. 1123 - Kad god se ženidba ili ukrijepi za izvanjsko područje ili proglasi ništavom ili se, osim smrću, zakonito razriješi, mora biti obaviješten župnik mjesta sklapanja ženidbe da bi se to propisno upisalo u matice vjenčanih i matice krštenih.
 

Mješovite ženidbe

Kan. 1124 - Ženidba između dviju krštenih osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena poslije krštenja i koja nije od nje formalnim činom otpala, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je bez izričite dozvole mjerodavne vlasti.
Kan. 1125 - Tu dozvolu može dati mjesni ordinarij ako postoji opravdan i razborit razlog; neka je ne dade, osim pošto se ispune sljedeći uvjeti:
1. katolička stranka treba izjaviti da je spremna otkloniti pogibelji otpada od vjere i dati iskreno obećanje da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi sva djeca bila krštena i odgojena u Katoličkoj crkvi;
2. o tim obećanjima koja treba da dade katolička stranka neka se pravodobno obavijesti druga stranka tako da bude sigurno da je ova svjesna obećanja i obveze katoličke stranke;
3. obje stranke treba da se pouče o svrhama i bitnim svojstvima ženidbe, koje ni jedna ni druga stranka ne smiju isključiti.
Kan. 1126 - Zadaća je biskupske konferencije i da utvrdi oblik u kojem treba da se dadu te izjave i obećanja, koja se uvijek traže, i da odredi način na koji će se to i utvrditi na izvanjskom području i obavijestiti nekatolička stranka.
Kan. 1127 - § 1. Što se tiče oblika koji treba da se primijeni u mješovitoj ženidbi, neka se obdržavaju propisi kan. 1108; ako pak katolička stranka sklapa ženidbu s nekatoličkom strankom istočnog obreda, kanonski oblik sklapanja treba da se obdržava samo za dopuštenost; za valjanost pak traži se sudjelovanje posvećenog službenika, uz obdržavanje ostaloga što po pravu treba obdržavati.
§ 2. Ako obdržavanju kanonskog oblika stoje na putu velike poteškoće, mjesni ordinarij katoličke stranke ima pravo u pojedinačnim slučajevima dati oprost od njega, posavjetovavši se ipak s ordinarijem mjesta gdje se sklapa ženidba i poštujući za valjanost neki javni oblik sklapanja; biskupska konferencija treba da donese odredbe prema kojima će se spomenuti oprost ujednačeno davati.
§ 3. Zabranjuje se, prije ili poslije kanonskog sklapanja prema odredbi § 1, drugo vjersko sklapanje ste ženidbe radi davanja ili obnavljanja ženidbene privole; isto tako neka ne bude vjerskog sklapanja u kojemu bi katolički i nekatolički služitelj istodobno, obavljajući svaki svoj obred, tražili privolu stranaka.
Kan. 1128 - Neka se mjesni ordinariji i drugi pastiri duša brinu da katoličkom ženidbenom drugu i djeci rođenoj iz mješovite ženidbe ne uzmanjka duhovne pomoći za izvršavanje njihovih obveza i neka pomažu ženidbenim drugovima u unapređivanju jedinstva ženidbenog i obiteljskog života.
Kan. 1129 - Propisi kann. 1127 i 1128 treba da se primjenjuju i na ženidbe kojima stoji na putu smetnja različitosti vjere, o kojoj se govori u kan. 1086, § 1.
 

Tajno sklapanje ženidbe

Kan. 1130 - Zbog važna i hitna razlog mjesni ordinarij može dopustiti da se ženidba sklopi tajno.
Kan. 1131 - Dopuštenje za tajno sklapanje ženidbe sadrži:
1. da izvidi, koji treba da se obave prije ženidbe, budu tajni;
2. da tajnu o sklopljenoj ženidbi čuvaju mjesni ordinarij, onaj tko prisustvuje ženidbi, svjedoci i ženidbeni drugovi.
Kan. 1132 - Obveza čuvanja tajne, o kojoj se govori u kan. 1131, br. 2, prestane za mjesnog ordinarija ako zbog čuvanja tajne zaprijeti velika sablazan ili teška povreda svetosti ženidbe, i neka to bude spomenuto strankama prije sklapanja ženidbe.
Kan. 1133 - Neka se tajno sklopljena ženidba upiše samo u posebnu maticu, koja treba da se čuva u tajnom arhivu kurije.
 

Učinci ženidbe

Kan. 1134 - Iz valjane ženidbe nastaje među ženidbenim drugovima veza koja je po svojoj naravi trajna i isključiva; osim toga, u kršćanskoj se ženidbi ženidbeni drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i kao posvećuju za dužnosti i dostojanstvo svojega staleža.
Kan. 1135 - Oboje ženidbenih drugova imaju jednaku dužnost i pravo u vezi s onim što se tiče zajednice ženidbenog života.
Kan. 1136 - Roditelji imaju veoma važnu dužnost i poglavito pravo da se, prema svojim snagama, brinu za odgoj djece bilo tjelesni, društveni i kulturni, bilo ćudoredni i vjerski.
Kan. 1137 - Zakonita su ona djeca koja su začeta ili rođena iz valjane ili predmnijevane ženidbe.

Kan. 1138 - § 1. Otac je onaj na koga upućuje propisno vjenčanje, osim ako se očitim dokazima dokaže protivno.
§ 2. Pretpostavlja se da su zakonita ona djeca koja su rođena barem 180 dana poslije dana sklapanja ženidbe ili u vremenu od 300 dana poslije prestanka ženidbenog života.
Kan. 1139 - Nezakonita se djeca pozakonjuju naknadnom ženidbom roditelja, bilo valjanom bilo predmnijevanom, ili otpisom Svete Stolice.
Kan. 1140 - Pozakonjena djeca, što se tiče kanonskih učinaka, u svemu se izjednačuju sa zakonitom, osim ako je pravom izričito određeno drukčije.

Rastava ženidbenih drugova
Razrješenje veze

Kan. 1141 - Tvrda i izvršena ženidba ne može se razriješiti nijednom ljudskom vlašću, a ni zbog ikakva razloga, osim smrću.
Kan. 1142 - Neizvršenu ženidbu između krštenih ili između krštene stranke i nekrštene stranke može, zbog opravdana razloga, razriješiti rimski prvosvećenik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna.
Kan. 1143 - § 1. Ženidba sklopljena između dvoje nekrštenih razrješuje se pavlovskom povlasticom u korist vjere stranke koja je primila krštenje, samim činom kojim ta stranka sklopi novu ženidbu, samo ako se nekrštena stranka rastala.
§ 2. Smatra se da se nekrštena stranka rastala ako ne želi s krštenom strankom zajedno živjeti ili ne želi zajedno živjeti u miru bez vrijeđanja Stvoritelja, osim ako joj ta pošto se krstila nije dala opravdan razlog da se rastavi.
Kan. 1144 - § 1. Da bi krštena stranka valjano sklopila novu ženidbu, mora se uvijek pitati nekrštena stranka:
1. hoće li i ona primiti krštenje;
2. hoće li barem zajednički živjeti s krštenom strankom u miru, bez vrijeđanja Stvoritelja.
§ 2. Ti se upiti moraju obaviti poslije krštenja; ali, mjesni ordinarij može zbog važna razloga dopustiti da se upiti obave i prije krštenja; dapače, može dati oprost od upita, bilo prije bilo poslije krštenja, samo ako se barem skraćenim i izvansudskim postupkom utvrdi da se ti ne mogu obaviti ili bi bili nekorisni.
Kan. 1145 - § 1. Neka se upiti redovito obave vlašću mjesnog ordinarija obraćene stranke; taj ordinarij treba da drugom ženidbenom drugu dade vrijeme za odgovor, ako ga zaište, upozorivši ga ipak da će se njegova šutnja, ako dano vrijeme ne iskoristi, smatrati kao niječan odgovor.
§ 2. Ako se gore propisani oblik ne može obdržavati, valjani su, dapače i dopušteni, upiti koje obavi i privatno samo obraćena stranka.
§ 3. U oba slučaja mora se na izvanjskom području zakonito utvrditi obavljanje upita i njihov ishod.
Kan. 1146 - Krštena stranka ima pravo sklopiti novu ženidbu s katoličkom strankom.
1. ako druga stranka odgovori niječno na upite ili su upiti bili zakonito izostavljeni;
2. ako se nekrštena stranka, bilo da je već upitana bilo da nije, prije ustrajna u mirnom zajedničkom životu bez vrijeđanja Stvoritelja, poslije bez opravdana razloga rastavi, uz obdržavanje propisa kann. 1144 i 1145.
Kan. 1147 - Mjesni ordinarij ipak, zbog važna razloga, može dopustiti da krštena stranka, služeći se pavlovskom povlasticom, sklopi ženidbu s nekatoličkom strankom, bilo krštenom bilo nekrštenom, obdržavajući i propise kanona o mješovitim ženidbama.
Kan. 1148 - § 1. Nekršteni, koji istodobno ima više nekrštenih žena, pošto se krsti u Katoličkoj crkvi, ako mu je teško ostati s prvom od njih, može zadržati jednu od njih, otpustivši ostale. To vrijedi i za nekrštenu ženu koja istodobno ima više nekrštenih muževa.
§ 2. U slučajevima o kojima se govori u § 1 ženidba, poslije krštenja, treba da se sklopi u zakonitom obliku, uz obdržavanje, ako treba, i propisa o mješovitim ženidbama i drugoga što prema pravu treba obdržavati.
§ 3. Neka se mjesni ordinarij, imajući u vidu ćudoredne, društvene i ekonomske prilike mjesta i osoba, pobrine da se prva i ostale otpuštene žene dovoljno zadovolje u svojim potrebama, prema načelima pravde, kršćanske ljubavi i naravne pravičnosti.
Kan. 1149 - Nekrštena stranka koja, pošto se krsti u Katoličkoj crkvi, ne može obnoviti zajednički život s nekrštenim ženidbenim drugom zbog ropstva ili progonstva, može sklopiti drugu ženidbu, premda je i druga stranka u međuvremenu primila krst, uz obdržavanje propisa kan. 1141.
Kan. 1150 - U dvojbenoj stvari povlastica vjere uživa pravnu pogodnost.

Rastava uz trajanje ženidbene veze

Kan. 1151 - Ženidbeni drugovi imaju dužnost i pravo čuvati zajednički ženidbeni život, osim ako ih ispričava zakoniti razlog.
Kan. 1152 - § 1. Iako se usrdno preporučuje da ženidbeni drug, potaknut kršćanskom ljubavlju i zauzet za dobro obitelji, ne uskrati oproštenje preljubničkoj stranci i ne prekida ženidbeni život, ipak, ako joj nije izričito ili prešutno oprostio prijestup, ima pravo prekinuti zajednički ženidbeni život, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam počinio preljub.
§ 2. Prešutno se oproštenje ima ako je nedužni ženidbeni drug, pošto je doznao za preljub, svojevoljno s bračnim osjećajem općio s drugim ženidbenim drugom; oproštenje se pretpostavlja ako je tijekom šest mjeseci sačuvao zajednički ženidbeni život i nije se utekao crkvenoj ili svjetovnoj vlasti.
§ 3. Ako je nedužni ženidbeni drug svojevoljno prekinuo zajednički ženidbeni život, neka u roku od šest mjeseci pokrene parnicu za rastavu koje mjerodavne crkvene vlasti, koja, pošto razmotri sve okolnosti, neka prosudi može li se nedužni ženidbeni drug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produži rastavu.
Kan. 1153 - § 1. Ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugog ženidbenog druga ili djecu ili drukčije čini preteškim zajednički život, pruža drugom ženidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci.
§ 2. U svim slučajevima, pošto prestane razlog rastave, treba da se ponovno uspostavi zajednički ženidbeni život, osim ako crkvena vlast odredi drukčije.
Kan. 1154 - Pošto se provede rastava ženidbenih drugova, treba se uvijek prikladno pobrinuti za potrebno uzdržavanje i odgoj djece.
Kan. 1155 - Nedužni ženidbeni drug može, i to je pohvalno, drugoga ženidbenog druga primiti natrag u ženidbeni život; u tom se slučaju odriče prava na rastavu.
 

Ukrepljenje ženidbe
Jednostavno ukrepljenje

Kan. 1156 - § 1. Da bi se ukrijepila ženidba nevaljana zbog zapreke, traži se da smetnja prestane ili da se od nje dobije oprost i da barem ona stranka koja zna za smetnju obnovi privolu.
§ 2. Ta se obnova prema crkvenom pravu traži za valjanost ukrepljenja, premda su u početku obje stranke očitovale privolu i nisu je poslije opozvale.
Kan. 1157 - Obnova privole mora biti nov čin volje za ženidbu o kojoj stranka koja obnavlja privolu zna ili misli da je bila ništava od početka.
Kan. 1158 - § 1. Ako je smetnja javna, obje stranke treba da obnove privolu u kanonskom obliku, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.
§ 2. Ako se smetnja ne može dokazati, dosta je da se privola obnovi privatno i tajno, i to neka privolu obnovi stranka koja je svjesna smetnje, samo ako je druga ostala pri danoj privoli, ili obje stranke, ako je smetnja poznata i jednoj i drugoj.
Kan. 1159 - § 1. Ženidba nevaljana zbog nedostatka privole ukrepljuje se ako stranka koja nije privoljela od sada privoli, samo ako traje privola koju je dala druga stranka.
§ 2. Ako se nedostatak privole ne može dokazati, dosta je da stranka koja nije privoljela dade privolu privatno i tajno.
§ 3. Ako se nedostatak privole može dokazati, potrebno je da se privola dade u kanonskom obliku.
Kan. 1160 - Da bi ženidba, ništava zbog nedostatka oblika, postala valjana, mora se ponovno sklopiti u kanonskom obliku, uz poštovanje propisa kan. 1127, § 2.
 

Ozdravljenje u korijenu

Kan. 1161 - § 1. Ozdravljenje u korijenu nevaljane ženidbe njezino je ukrepljenje bez obnove privole, koje daje mjerodavna vlast i koje sadrži oprost od smetnje, ako je ima, i od kanonskog oblika, ako nije obdržavana, i djelovanje unatrag kanonskih učinaka na prošlost.
§ 2. Ozdravljenje biva od časa davanja milosti; djelovanje pak unatrag podrazumijeva se da vrijedi od časa sklapanja ženidbe, osim ako je izričito određeno drukčije.
§ 3. Ozdravljenje u korijenu neka se ne dade, osim ako je vjerojatno da stranke žele ustrajati u ženidbenom životu.
Kan. 1162 - § 1. Ako u obje ili u jedne od stranaka nema privole, ženidba se ne može ozdraviti u korijenu, bilo da je privola nedostajala od početka, bilo da je u početku dana, a poslije opozvana.
§ 2. Ali, ako privole nije bilo od početka, nego je dana poslije, ozdravljenje se može dati od časa kad je dana privola.
Kan. 1163 - § 1. Ženidba nevaljana zbog smetnje ili nedostatka propisanog oblika može se ozdraviti samo ako traje privola obiju stranaka.
§ 2. Ženidba nevaljana zbog smetnje naravnog ili pozitivnog božanskog prava može se ozdraviti samo pošto prestane smetnja.
Kan. 1164 - § 1. Ozdravljenje se može valjano dati i bez znanja jedne ili obiju stranaka; neka je ipak ne dade osim zbog važna razloga.
Kan. 1165 - § 1. Ozdravljenje u korijenu može dati Apostolska Stolica.
§ 2. U pojedinačnim slučajevima može ga dati dijecezanski biskup, iako u istoj ženidbi ima više razloga ništavnosti, pošto se za ozdravljenje mješovite ženidbe ispune uvjeti o kojima se govori u kan. 1125; ali, on ga ne može dati ako postoji smetnja od koje je oprost prema odredbi kan. 1078, § 2 pridržan Apostolskoj Stolici ili se radi o smetnji naravnog ili pozitivnog božanskog prava koja je već prestala.