Maja Jakšić, teologinja, psihoterapeutkinja i specijalistica iz pastorala kriznih situacija iz Splita nedavno je u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin održala Zaručnički tečaj za parove koji se planiraju u skorije vrijeme vjenčati. Osim Maje u tečaju su sudjelovali i bračni par Kljajić, roditelji petero djece sa svojim svjedočanstvom bračnog i obiteljskog života, te mlada liječnica i glazbenica Helena Mamić koja je zaručnike vrlo detaljno upoznala s medicinsko moralnim aspektom bračnog života. Tom prigodom porazgovarale smo o izazovima bračnog života.

Slavica Kljajić:
Majo kakav je bio program i kakvi su vam dojmovi ovogodišnje priprave za brak u HKM Berlin?

Maja Jakšić:
Na moju veliku radost i ove godine sam bila pozvana održati tečaj za zaručnike u Berlinu. Osim predavanja zaručnici su imali i mogućnost za individualni razgovor. Čini mi se da su bili prilično zainteresirani za sadržaj. Za razliku od „naših“ zaručnika koji uglavnom pasivno slušaju, „vaši“ su imali puno komentara i pitanja posebno tijekom drugog dana kad su bili podijeljeni na jutarnju i popodnevnu grupu. Zahvaljujući fra Ediju, zaručnički tečaj u Berlinu nije obaveza koju se mora odraditi radi dobivanja potvrde nego mjesto susreta, diskusije i promišljanja o različitim važnim temama.Zahvalna sam fra Ediju, fra Tomislavu, fra Miji i gospođi Anici na srdačnom i toplom gostoprimstvu. Lijepo je vidjeti njihovu ljubav, trud i brigu za Vašu Misiju.

Slavica Kljajić:
Nakon vjenčanja mnoštvo je izazova sa kojima se susreću kršćanski bračni parovi, jer živimo u izuzetno prevrtljivim vremenima. Majo, što je ono što na poseban način  ističete u svojim predavanjima za bračne parove?

Maja Jakšić:
Poseban naglasak je  na problemima vezanim uz različite potrebe muškaraca i žena, različitom funkcionaranju muškaraca i žena koje vodi opterećenoj komunikaciji i kroničnom nerazumijevanju, šutnji i povlačenju muškaraca, o sve težim odnosima između muškaraca i žena i o dramatičnim promjenama zbog zamagljenih uloga koje donose dodatne pomutnje i frustracije, te kako se opredijeliti za ljubav koja se temelji na različitosti. U braku se danas ništa ne podrazumijeva kao prije, sve moramo dogovoriti i uskladiti, i to prije braka, a mi kao da govorimo različitim jezicima. Ljubav se danas tako lako izgubi u prijevodu. Svako je prevođenje s jednoga jezika na drugi puno zamki, tako je i bračna komunikacija prepuna zamki. U predavanju često govorim o razlikovanju zaljubljenosti i ljubavi, nerealnim očekivanjima, destruktivnim ponašanjima u braka, iskrivljenim percepcijama ljubavi i braka za što su dobrim djelom zaslužni mediji. Mediji su glavna pozornica na kojoj zaljubljenost glumi ljubav, oni nam donose poremećen koncept prijateljstva, seksualnosti i ljubavnih veza. Govorim o potrebi osvještavanja obrazaca ponašanja usvojenih u primarnoj obitelji. Smatram da u brak ulazimo s  emocionalnom prtljagom, gotovo svi u brak donesemo jedan veliki nesređeni kovčeg pun neostvarenih snova, razočaranja, sklonosti ovisnostima, depresiji, tjeskobi, sličica kako nešto treba izgledati. Ljudi koji su odrastali u disfunkcionalnim obiteljima s negativnom komunikacijom često se i sami tako ponašaju u braku. Oni koji dolaze iz obitelji gdje su bili žrtve ili svjedoci zlostavljanja, nose intenzivne i nesvjesne osjećaje srama, krivnje, izdanosti, poniženja, zanemarenosti, straha, ljutnje i tuge i to ih čini nesposobnima za zrele odnose. Oni pak koji su u svojoj obitelji bili voljeni, podržavani, ohrabrivani i prihvaćeni, imat će kapacitet takva ponašanja koristiti i u braku, ali isto to i očekivati od svog supružnika. Inače dolazi do sudara svjetova.

Slavica Kljajić:
Tijekom vašeg višegodišnjeg djelovanja sreli ste se s mnoštvom parova koji su s vama podijelili svoje životne, rekli bismo križeve. Postoje li univerzalni problemi s kojima se susreću bračni parovi, ako da, koji su to?

Maja Jakšić:
Najveći problem je razočaranje koje uslijedi kada zaljubljenost splasne. Glavni uzroci razočaranja u braku su izrazita konfliktnost, ljutitost, sebičnost, zlobnost, ljubomora, pasivnost supružnika, zanemarivanje, razne ovisnosti, preljub, seksualna nezainteresiranost, problemi neplodnosti, financijska neusklađenost, neslaganje oko odgoja djece, nesnošljivost prema supružnikovoj obitelji itd. Brak može biti i opasno mjesto ako supružnik vrijeđa, laže, ponižava, naređuje, bijesni, omalovažava, lažno optužuje, ucjenjuje, viče, zastrašuje, pretjerano reagira i radi scene, urla ili otvoreno prijeti. Vrlo je destruktivno kad netko dominira i kontrolira na način koji je teško vidjeti. Agresija može biti i neizrečena i nevidljiva, a dolazi u obliku tzv. pasivne agresije iako nema ničeg pasivnog u takvom ponašanju. Riječ je o svjesnom ignoriranju, otvorenom zanemarivanju, izbjegavanju odgovornosti, ispiranju mozga, glumljenju žrtve, odbijanju komunikacije, kažnjavanju šutnjom itd.

Slavica Kljajić:
Poprilično dug popis! Kako  bračni parovi koji se bore sa ozbiljnim životnim problemima mogu nadvladati sve te nesuglasice i nedaće koje su im se našle na putu?

Maja Jakšić:
Već samo razumijevanje i prihvaćanje ovih razlika donosi olakšanje.  Jednom muškarcu puno pomaže kad shvati da je ženu dovoljno slušati, a ženama kada shvate da muškarci ljubav i brigu iskazuju jednostavnom činjenicom, tu sam. Samo razumijevanjem razlika između muškaraca i žena možemo stvarno početi graditi zajedničkim snagama, a ne individualnim slabostima. Umjesto odustajanja treba tražiti rješenja i učiti se nositi s neizbježnim problemima stvarnog svijeta. Zato je u braku važno napasti problem, a ne osobu. Bez obzira u kakvom je stanju brak, mijenjati možemo samo sebe. Rečenice „Kad se on prestane tako ponašati…“ ili „Dok god se ona ne promijeni…” samo nas vrte u začaranom krugu. Važno je fokusirati se na ono što možemo mijenjati i prihvatiti, a ne na ono što se ne može promijeniti. Prihvaćanje ne znači popuštanje i ponižavanje nego osvještavanje činjenice da kontrolirati možemo samo vlastito ponašanje. Prihvaćanje ne znači trpljenje zlostavljanja. Zlostavljanje treba uvijek shvatiti ozbiljno. U zdravom odnosu jedna osoba ne viče na drugu, ne omalovažava je, ne ruga joj se, a ako se u nekoj svađi dogodi incident taj se mora pošteno ispričati.

Slavica Kljajić:
Što je onda od posebne važnosti u braku?

Maja Jakšić:
U braku je važno razumijeti razlike u funkcioniranju muškaraca i žena. Znati da iako svi imamo iste potrebe za ljubavlju, važnošću, sigurnošću i zabavom ipak ih zadovoljavamo na različite načine. Eliminirati ponašanja koja su trebala promijeniti supružnika. Iznijeti svoje potrebe i zahtjeve na nekritičan način. Poticati ono što je nekad bilo dobro u braku. Poštivati i otkrivati supružnikove jake strane. Pitati se jesmo li nezadovoljni brakom ili možda sobom. Naučiti se mirno postaviti granice verbalno nasilnom supružniku. Preispitati svoja nerealna očekivanja. Riješiti probleme koji se mogu riješiti. Odžalovati za onim što nećemo imati u braku, a mislili smo da ćemo imati i prestati kukati zbog toga. Često jednostavne riječi, iskreno izgovorene, a za koje nije potreban prevoditelj oprosti mi, volim te, žao mi je rješavaju brojne probleme i zacjeljuje duboke rane u bračnom odnosu. U situacijama u kojima je ugrožena sigurnost supružnika ili djece, važno je potražiti profesionalnu i obiteljsku pomoć, a nekad je nužna i pomoć policije.

Slavica Kjajić:
Koliko nam u nesuglasicama i bračnim problemima može pomoći vjera i molitva?

Maja Jakšić:
Vjera je nevidljiva i nemjerljiva, a najjača je snaga u našim životima. Nismo bespomoćni u teškim životnim situacijama. Problemi su sastavni dio života, braka i svake obitelji.  Problem je kad nema problema jer to je znak da nam više nije stalo. Nikad nebismo smjeli izgubiti iz vida da je BRAK SAKRAMENT. Ako se na supružnika iz nekog razloga ne možemo osloniti, na Krista uvijek možemo. U našim životnim i bračnim poteškoćama nismo sami. Sakrament ženidbe apsolutno je nerazješiv i jedinstven i traje do smrti. Zanimljivo je, da izuzev Katoličke Crkve, ne postoji institucionalno priznavanje ovakvog koncepta bilo gdje u svijetu danas. Neke religije dopuštaju poligamiju, drugi kršćani dopuštaju razvod i ponovno vjenčanje, iz građanskog braka možemo izaći kad se predomislimo. Katolička Crkva vjeruje zaljubljenima dok izgovaraju „teške riječi” da će se voljeti do kraja života. Crkva zna da smo to tada ozbiljno mislili. I Crkva drži do toga, podržava nas u tome, štiti nas da ne odustanemo kad se neizbježno pojave problemi i vjeruje da smo u stanju nadvladati sve poteškoće. Bez Crkve nikad ne bismo saznali da smo bili sposobni i da smo imali snagu riješiti ono što nam je izgledalo izuzetno teško, potpuno nesavladivo, možda čak i nemoguće. Sakramentalni brak nam omogućava sve veću ljubav prema Kristu kroz nekoga konkretnog, konačnog, nesavršenog i stvarno potrebnog ljubavi i ta ljubav je paradoksalno neograničena upravo zato što je ograničena na samo tu osobu.

Slavica Kljajić:
Koliko su bračni parovi u problemima spremni potražiti pomoć, recimo od vas?

Maja Jakšić:
Brak je jedna složena stvarnost, toliko smo različiti, jednaki smo samo u dostojanstvu i teško je dati univerzalni savjet. Ja im ne pomažem, ja im mogu samo ponuditi korisne i djelotvorne informacije stalno ih usmjeravajući što u životu, braku mogu mijenjati, a što bi trebali prihvatiti i kroz te razgovore oni mogu jako puno pomoći sami sebi.

Slavica Kljajić:
U razgovorima i susretima sa bračnim parovima shvatila sam da svima nedostaje istinska bračna kateheza. Od mnogih sam čula da smatraju da nisu imali  zaručniči tečaj koji bi im pomogao i bio od koristi u složenim životnim problemima. Koliko predavanja o braku i susreti za bračne parove mogu pomoći u rastu supružnika u zajedničkom životu?

Maja Jakšić:
Suočeni s problemima u braku mi vjernici trebamo i želimo pomoć Crkve. Vrijeme je i da Crkva, suočena s problemima neuspjeha u braku, poduzme konstruktivne i konkretne pastoralne korake i razvije strategije pomoći, potpore i ohrabrenja bračnim parovima. Iako Crkva već nudi  konkretnu pomoć kroz bračna i obiteljska savjetovališta i skloništa za žrtve zlostavljanja pri biskupijama ima još puno prostora za rad sa supružnicima.  Recimo kroz plansko i sustavno nuđenje raznih susreta, predavanja, radionica, terapijskih i fokus grupa na temu braka, organiziranjem čuvanja djece za to vrijeme, praćenjem bračnih parova nakon vjenčanja, osobito u prvim godinama braka, edukacijom bračnih parova mentora koji bi ih pratili, organiziranjem predbračnog savjetovanja, kao i susretima, savjetovanjem i grupama potpore za rastavljene, osiguravanjem telefonskoga bračnog savjetovanja 24/7 i omogućavanjem online konzultacija i savjetovanja glede vjere, morala i kanonskog zakona.

SlavicaKljajić:
Hvala na razgovoru, puno uspjeha u radu. Do sljedećeg susreta svako vam dobro želim.

Maja Jakčić:
Hvala također. Srdačno vas sve pozdravljam do ponovnog susreta!