Biti na putu
Naš je život put, put između rađanja i umiranja. Rađamo se i umiremo. Rađaju se i umiru naši dani, naša rodbina i prijatelji, naši poslovi, obveze, razanoda, putovanja, susreti. I to rađanje i umiranje nije samo fizičko nastajanje i nestajanje: ono je još više jedna drugačija, duhovna i emotivna dimenzija. Kroz nju proživljavamo svoje dane koje želimo ispuniti onim što smatramo da će nas usrećiti. I svaki naš korak koji napravimo umiranje je starog i rađanje novog. Svaki naš korak tako je istovremeno umiranje i rađanje, staro i novo, ono što je prošlo i ono što dolazi.
Svjesni također i naše malenosti u danima koje živimo: rađamo se, a ništa zbog čega se kasnije gubimo, ne donosimo na ovaj svijet. I kad umiremo, ništa ne odnosimo sa sobom iz ove doline suza. Svađamo se i borimo za nešto što nije naše: ono nam je dano da ga koristimo, a ne da postanemo ono materijalističko, nevrijedno, ono što nije naše.
Mi kršćani, vjernici koji čekaju Kristovo rođenje, svjesni prolaznosti koju živimo, trebali bismo se upitati o smislu vlastitog življenja. Krist, koji se rodio, za nas rodio, nakon ovozemaljske prolaznosti u kojoj nam je pokazao svu svoju ljubav, želi nas uvesti u otajstvo života: rađanja i umiranja. Ali to otajstvo koje Krist donosi nije otajstvo kojim želi nama donijeti jednu filozofiju ovozemnog života: on nam pokazuje stvarnost našega postojanja – umiranja zlu i rađanja životu u Bogu. Zato njegov dolazak proživljavamo na osobit način: Bog pokazuje svoje osjećaje, rađa se nama, proživljava s nama naše muke i radosti, donosi nam svoj i naš nebeski mir. A anđeli su pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. Ako smo miljenici Božji, onda je naš život put Bogu. Ta radost i taj mir, ta sigurnost i uvjerenje u nama rađa božićnu radost, otvorenost, želju za pomirenjem.
Isusov mir koji nam on donosi, nije nešto što svijet nudi, nije ovozemaljski, prolazni, satkan samo u darovima koje zamotamo u različite celofane i ukrase: njegov je mir svima nama dar predokusa vječnosti. Taj bismo mir trebali živjeti i biti ga svjesni. Srce koje Isus nam nudi, mir koji nosi, radost koju dijeli, svetost na koju nas poziva, vječnost za koju nas sprema, nećemo naći u darovima ispod božićnog drvca, nećemo naći na božićnom sajmu, domjenku, večeri, putovanju. Isus želi da ih pronađemo u dubini onoga što je Božje u nama: u niti vječnosti o kojoj visi sva naša sreća i radost življenja: Božja smo djeca koju Bog ne zaboravlja i kad odlutamo, zaboravimo, ostavimo za neka kasnija vremena i posljednje dane ovozemaljske prolaznosti. Bog nas u Isusu ljubi! Budimo svjesni toga i zahvalni zbog toga i odlučni odgovoriti Mu na ljubav ljubavlju! Jedino je tako mir Božji naš i jedino je tako Božić – Božić!