Čekamo li Boga
Toliko toga planiramo za Božićne blagdane: susrete s dragima ovdje ili po svijetu, više vremena sa svojom obitelji, razna putovanja i vrijeme opuštenosti, obradovati nekoga našim malim ili velikim znakovima pažnje,… No, po onoj staroj hrvatskoj poslovici da čovjek snuje, a Bog određuje, naše su se želje prilagodile, planovi stubokom promijenili. Neće ovo biti Božić našeg dosadašnjeg načina proslave i življenja. Bit ćemo zatvoreni u svoje svjetove, možda ljuti na svjetske moćnike ili one koji nedisciplinirano žive, nervozni zbog nečeg što se protivi našem unutarnjem doživljaju Božića. Ne možemo normalno i kao do sada ni u crkvu, na omiljene polnoćke, pjevati sasvim opušteno i radosno Radujte se narodi, U se vrime godišta, Svim na zemlji… Mnogo toga je drugačije, neobično, ograničavajuće, frustrirajuće, sa zebnjom i strahom za budućnost osobnu, obiteljsku, egzistencijalnu.
Možemo li sve pretvoriti u dobro? Može li ovo biti milosno vrijeme da restartiramo svoje životne preokupacije i planove? Koliko doista ima Božjeg u dosadašnjim proslavama Božića? Svodi li se sve na okićenost naših domova, prekrasne kolače, obiteljske susrete i ritualni odlazak na svetu misu? Ako idemo u susret Bogu i Božiću, nije li vrijeme da ponesemo sa sobom primjerene darove, da Njega obradujemo?
Naše neobično i neželjeno vrijeme koje živimo, iskoristimo za ponovno zaronjavanje u nutrinu naše duše i naših preokupacija. Neka naša tradicija ostane u našim planovima i željama, ali vratimo Boga u naše obitelji, u toplinu našega srca i naših zemaljskih preokupacija. Božić bez Boga slave i ateisti, agnostici, inovjerci… Nama kršćanima toplina Božića treba biti inspiracija da je Bog jednom došao te danas slavimo iz godine u godinu Njegove rođendane, sjećajući se božanske Utjelovljene ljubavi. No, to nas ne smije dovesti u životnu memoriju da razmišljamo samo o onome što se dogodilo. Bog nam je došao da nam pokaže svu svoju ljubav i brigu za našu sadašnjost, budućnost i vječnost. I zato je božićno vrijeme posebno milosno vrijeme naše inspiracije da se upitamo i propitamo o danima koji su pred nama: je li Božić vrijeme kad JA trebam krenuti ususret Bogu i Njegovoj ljubavi? U čemu susrećem Boga i Njegove milosne znakove? Možemo li naše muke, križeve, ograničenja, strahove,…pretvoriti u promjenu naših životnih preokupacija koje nas vode samouništenju?
Susret s novorođenim Isusom priprema je za konačni susret s uskrslim Kristom. Spremamo li se za njega? Božić je na tom putu milost i poticaj. Iskoristimo ovo milosno vrijeme!
Čestit Vam i blagoslovljen Božić, božićni blagdani i sretna nova godina!