Ovo je vrijeme (ne)mira
U našim smo djetinjstvima rado iščekivali i proživljavali ove svete dane Božića. Pripremali smo se na različite načine te mnogim običajima i tradicijama osjećali toplinu ovih svetih dana. I naše pjesme ovog svetog vremena Božjeg utjelovljenja prožimale su nas dubokim mirom, nekom radošću i svetim iščekivanjem koje smo osjećali, a ni sami ne znamo kako to opisati i barem donekle dočarati. Kao da smo bili okupani u nekom nebeskom miru i blaženstvu. Narodi nam se, U se vrime godišta, Svim na zemlji, Kyrie, Veseli se Majko Božja… i mnoge druge. Tko ih ne zna ili ne pjevuši ovih svetih dana? Hladnoća, led, kiša, loše vrijeme…- tko o tome razmišlja? U srcu nam je samo ono sveto, ona milina Božja koja nas je zahvatila u Djetetu Isusu u njegovoj Majci, u poočimu Josipu i svim anđelima koji su se spustili među (nas) pastire pod vedrim nebom…
Tamo gdje je Bog, doista je mir, neopisivi i nenadomjestivi. I svaki poremećaj toga otvara nam rane i unosi nemir koji ne želimo da nam se na bilo koji način približi i bude dio naše svakodnevnice.
Živimo u teškim vremenima nemira i neizvjesnosti, straha, mnogih pitanja bez odgovora, različitih standarda, do radikalizma suprotstavljenih pogleda na zbilju, isključivosti i podjela. I svi misle da su u pravu i da onaj s druge strane ne razumije trenutak. Koliko li je samo pokidanih veza, prijateljskih i rodbinskih, u ova turobna vremena?! Kao da su se vuci grabežljivi uvukli u naša srca i stada i žele pokidati sve ono sveto, mirno, Božje. Vuci grabežljivi kojima je jedino do vlastite hrane.
To nisu plodovi ljubavi. Ljubav je gdje je Bog. A gdje Njega nema, onda pobjeđuje moje i naše Ja, u kojem drugi postoje kao marionete naših interesa, našeg egoizma i egocentrizma.
Ovo je ipak milosno vrijeme da se oslobodimo balasta navezanosti na ono što nam noge čini klecavima i hod neizvjesnim. Ovo je vrijeme gledanja u ogledalo vlastite savijesti i onoga što smo propustili napraviti da nam je mir pobjegao. Nećemo proklinjati tamu, nego ćemo paliti svjetla Božje blizine, Njegove snage i nalaženja smisla u Njemu.
I svako vrijeme nemira milosno je vrijeme da pronađemo mir, onaj izgubljeni ili tek uočeni. Ovo je vrijeme da konačno pronađemo Boga, Boga koji je mir i koji u nama čini mir. Ovo je vrijeme sveto i najsvetije za obraćenje, za snagu i pobjedu. On nam je svojim rođenjem pokazao da nemir zemaljski ne može biti jači od mira nebeskog! Hladnoća jeruzalemske štalice, nezainteresiranost svijeta, podmukli Herod? Ništa, baš ništa nam ne može i ne smije uzeti nebeski dar, Isusa, brata i Boga!
ČESTIT BOŽIĆ!