[vc_row][vc_column][vc_column_text]

SHKM 2017. u Vukovaru – Dojmovi sudionika HKM Berlin

Kako početi? Nama je jasno, da nismo bili u običnom slavonskom gradu, nego u gradu žrtve, u gradu simbola, u gradu heroja, u gradu ponosa, u gradu VUKOVARU! Kakav je to samo osjećaj …. dođeš u grad i vidiš vodotoranj, voziš se po ulicama pokraj prekrashnih ravnica i vidiš vodotoranj, hodaš po novoj šetnici pokraj Dunava i vidiš vodotoranj, izađeš iz crkve sv. Filipa i Jakova i vidiš vodotoranj! A tek naša zastava …. kako viori, tako ponosno, tako napaćena, puna ljubavi, našu prekrasnu zastavu – naše nam jedine domovine Hrvatske! Pa se sjetiš šta je ovaj grad sve prošao radi te tako važne slobode naše Hrvatske … osjetiš silnu tugu, razmišljaš o braniteljima, jednostavno se naježiš i dođe ti da iz dubine duše zaplačeš … iznenada ti se pojavi osmijeh na licu, ali ne onaj lažni, nego onaj iskreni iz dubine tvoje duše, jer osječaš u srcu jedan silan ponos …. grad je tu, ti si u gradu i grad je u tebi …. shvačaš da si ti VUKOVAR, da si onaj koji čini grad ponosnim i da će od ovoga dana i velikim slovima biti urezana riječ VUKOVAR u tvome srcu.
Vili Igel, student elekrotehnike, 23 godine


Cijeli program susreta bio je savršen od prve do zadnje minute. Kroz spavanje u obiteljima u Vukovaru dobili smo priliku porazgovarati sa ljudima i čuti priču njihove sudbine, što je bilo jako dirljivo. Predavanje povjesničara Dr. Ante Nazora i pukovnika Mihaljevića su bile velika čast za nas. Kroz njih smo produbili svoje znanje i dobili jos veći uvid na cijeli rat. Poruku koju smo dobili u uvodu mise mladih u Zagrebu od Pater Ike i branitelja Stipe Mlinarić jako me je potaknula i ne ide mi više iz glave TURBO VOD! “Budite TURBO VOD”, kao što su branitelji bili u ratu. Branitelj Stipe nije pričao o strahotama rata koje je doživio u turbo vodu kao branitelj Vukovara, branitelj na Trpinskoj cesti. Mladi iz SKAC-a čitali su tekst branitelja Stipe, u kojem je objasnio da je “Fenomen Vukovar”  bio moguć kroz “ludost, inat, drskost, mladost, ljubav, prijateljstvo, slogu i vjeru – kada imate ugrađeno u mlade ljude koji brane svoj grad dobijete 90 dana fanatične obrane od 1000 puta jačeg neprijatelja i kada padne grad vi ste pobjednici što je stvarno Fenomen”. Pozvao nas je da i naša generacija bude “Turbo vod” u miru, da ništa nije nemoguće nama mladima ostvariti. Klanjanje sa don Damirom je NEZABORAVNO! Još nikada u životu nisam osjećala Duha Svetoga tako snažno u sebi. Nešto me potaknulo što je neopisivo. Pjevanje uz glazbu Božje Pobjede u crkvi nakon klanjanja bilo je također nešto jako posebno. Bilo je to za mene također nešto posebno, do sada ne doživljeno istinsko slavljenje Boga – mogu reći da je za mene to bila najbolja “party” na kojom sam ikad bila.I na kraju: cijela naša ekipa iz Berlina bila mi je odlična, jako smo harmonirali. Hvala našem organizacijskom timu – bez njih ovo ništa nebi doživjeli!

Marina Baćak, studentica turizma, 22 godine


Bio je to za mene treći doživljeni Susret Hrvatske Katoličke Mladeži u gradu Heroja pokraj Dunava. I da, bio je jedinstven i nezaboravan, pun ugodnih susreta i dirljivih trenutaka. Počeo je, naime, time da smo kao grupa hodali onim stazama koje devedesetih godina bijahu značajne u obrani Vukovara: od Trpinjske ceste preko Memorijalnog centra Domovinskog rata pa sve do Ovčare gdje su molitva, šutnja i suze bile jače od svake riječi. Možda, kako Glavašević tada kaza, Vukovarcima prošlost bi razorena i ne imadoše više ništa. Možda njihovi domovi bijahu sravnjeni sa zemljom. Ali smognuše snage, podigoše grad i još dublje zaoraše korijene jer su vjerovali i do danas vjeruju u bolje sutra; jer su imali i imaju nadu u našega Krista, obnovitelja života. Tu nutarnju snagu, nadu i ljubav prema bratu čovjeku primjetih kod Vukovarskih obitelji koje nas udomiše. Iako nas nisu poznavale, širom su otvorile vrata svojih domova i srdaca. Osjećaj prihvaćenosti i zajedništva produbio se i tijekom subotnjeg posljepodneva kada smo u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova uz brojne druge mlade sudjelovali na katehezi don Damira Stojića i misnom slavlju. No, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uz pjesme Božje pobjede je uistinu bio predokus raja. Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Nikada u životu nisam doživjela onoliku kišu milosti niti onako snažnu prisutnost Duha Svetoga kao te večeri.Idući dan započeo je na Memorijalnom groblju odakle su se širili valovi mladih prema mjestu Euharistijskog slavlja. Duhovne kao i domoljubne pjesme orile su se ulicama Vukovara a mještani ne prestadoše pozdravljati nas i mahati nam. U središtu grada, gdje su nekada Vukovarci napuštali svoj grad u boli, tuzi i muci, toga dana je prolazila rijeka mladih pjevajući zajedno iz ljubavi prema Domovini i slaveći Božju pobjedu nad mrakom, pobjedu Kristove nade i mira – slika koja će vječno ostati urezana u mome srcu. Radost tijekom mise i veselje za vrijeme večernjeg koncerta stvorili su posebno zajedništvo. Zahvalna sam Bogu kao i našim voditeljima na tom nezaboravnom iskustvu jer mogu ponosno reći da sam dio snažne Hrvatske katoličke mladeži te da i ja, u svojoj malenosti, činim i oblikujem živu Kristovu crkvu.


SHKM u Vukovaru 2017. To je susret koji se nikad neće zaboraviti. Na ovom susretu sam vidjela u očima ljudi koje sam srela ljubav, prijateljstvo, nadu, ponos i domoljublje a u istom trenu tugu, žalost, ne prijateljstvo i beznađe. U životu nisam bila ponosnija što sam Hrvatica kao na ovom susretu. Tek sam kroz ovo hodočašće shvatila što je to rat i što je to Vukovar, grad HEROJA. Kod obitelji u kojoj sam nočila vidjela sam toliku radost a i nadu,  zbog dolaska mladih. Kad smo se vratili s mise u naše “obitelji” na ručak dočekala nas je naša “majka”. Govorila nam je kako je cijelu misu pratila na TV i bez pauze plakala a i onda dok nam je to pričala opet su joj isle suze. Te suze su bile suze nade i radosti što je toliko mladih Hrvata došlo u Vukovar. Najviše mi se svidjelo klanjanje u našoj župi, župi sv. Filipa i Jakova, koje se održalo u subotu gdje su sve grupe mladih predstavljeni koji su u toj župi spavali. Na tom klanjanju, koje je don Damir predvodio, osjetila sam toliki mir i osjetila sam da se uistinu može biti sretan i da se može svakome oprostiti, čak i najvećem neprijatelju jer imamo Isusa Krista na našoj strani. Dok se na kraju mise (u nedjelju) pjevala himna, naježila sam se. Taj osjećaj kad preko 30.000 mladih u istom momentu pjeva himnu ne može se opisati riječima. U glavi mi odzvanja rečenica “Siguran sam da Gospodin priprema vojsku u ovom narodu” koju je Pater Ike rekao na kraju koncerta, prije nego sto je započeo svoju molitvu. Jako sam sretna i Bogu zahvalna što sam imala mogućnost otići na ovaj susret i doživjeti ovako nešto prekrasno.To što je rat učinio u Vukovaru mora se OPROSTITI ali NIKADA ZABORAVITI!
Ivana Kalajica, studentica za nastavnicu katoličke teologije i matematike u gimnzijama, 19 godina


Ja sam do sada bila u Sisku 2012. i u Dubrovniku 2014. Moram reči da ni na jednim od tih susreta nisam bila toliko jako duhovno obnovljena kao u Vukovaru. Ne mogu vjerovati, da nas je više mladih bilo nego stanovnika u Vukovaru. Kad samo pomislim na Vukovar i ovaj susret, suze mi idu. Nikad nisam doživjela toliko puno emocija od jednom. Ljubav, nada, radost, ponos, prijateljstvo, domoljublje, život – u istom momentu se srelo sa mržnjom, beznađem, tugom, sramom, neprijateljstvom i ne domoljubljem. Kroz ovaj susret sam još ponosnija biti Hrvatica i krščanka. Svoju obitelj u Vukovaru nikada neču zaboraviti! Oni su toliko lošeg doživljeli i prošli u ovom ratu! Jako mi je žao što nisam mogla ostati još jedan dan u ovoj obitelji. Nadam se da smo Vukovaru dali nade. I ako je putovanje bilo jako naporno, i ako sam ukupno spavala samo 15 sati, imala sam toliko snage i pozitivne energie u sebi!


Najviše mi se svidjelo klanjanje u crkvi sv. Filipa i Jakova uz Don Damira i Božju pobjedu. Naježila sam se pjevajući sa toliko mladih zajedno. Koncert je bio predivan završetak ovoga susreta. Veselim se već SHKM u Zagrebu 2020. godine.


Posebno mi se svidjelo predavanje Dr. Ante Nazora. Naučili smo puno što nismo znali iako smo većinom svi informirani o Domovinskom ratu. Oduševilo me koliko je bio otvoren prema nama i koliko tih jako bitnih događaja zna. Pogotovo datume i citate. Također mi se jako dopalo „predavanje“ u vojarni, jer smo saznali informacije iz prve ruke od pukovnika Pere Mihaljevića. Bilo bi mi drago da poslušamo još više takvih predavanja, jer mislim da moramo raditi na tome u našoj misiji da i mlađe osobe znaju našu povjest. Također mi se svidjelo klanjanje. Baš se osjetilo da smo svi u crkvi bili skupa u molitvi.


Na početku bi se htio zahvaliti da ste meni i ostalim mladima omogučili otiči na hodočašće u grad Heroja Domovinskog rata. Također velika hvala da ste uvijek uz nas mlade, jer da nije bilo vas, ne bi ni bilo drugih misijskih aktivnosti. Što se tiče hodočašća, meni je osobno bilo odlično. Mislim da je jedino nedostajalo malo vremena. Jer ja osobno nisam vremenski uspio se pomoliti i reči hvala kad smo bili na Ovčari. A ljudi koji su bili tamo pokopani su dali svoj život i prošli su teške patnje da bi mi danas imali lijepu našu samostalnu Hrvatsku.


Meni se putovanje super svidjelo. Bilo je puno različitih stvari za vidjeti i čuti, tako da je svatko nešto za sebe mogao izabrati. Kombinacija molitve i povjesti mi se jako svidjela. Dr. Ante Nazor govorio je super, tako da sam ga vrlo rado slušala i voljela bih slušati još više od njega. Najviše mi se svidjelo klanjanje, kombinacija sa molitvom i pjesmom bila je odlična. Manje mi se svidjelo čekanje u SKAC-u, tu je malo falilo organizacije. Kateheza od Don Damira poslije predstavljanja grupa svidilo mi se jako. Na glavnoj misi mi je malo ono posebno kao u Dubrovniku nedostajalo. Tako mi nije ostala dobro u sječanju kao druge stvari. Smještaj u obiteljima bilo je nešto posebno.


SHKM u Vukovaru bio je jedinstven susret, toliko mladih vidjeti pjevajući u gradu HEROJA. Najviše mi se svidjelo klanjanje sa don Damirom i Božjom pobjedom. Naježila sam se kad smo svi zajedno pjevali duhovne pjesme, osjetila se takva snaga i slava Boga. Razgledavanje povijesnih mjesta u Vukovaru (Ovčara, Memorijalno groblje itd.) bila je lijepa prilika naučiti još više o Domovinskom ratu i povijesti Vukovara. Također mi se dojmila procesija kroz grad Heroja pjevajući putem do dvorca Eltza domoljubne pjesme. Zaključni koncert bio je predivan završetak ovog posebnog susreta hrvatske katoličke mladeži. Hvala svima na organizaciji.


U Vukovaru mi je definitivno bilo najbolje klanjanje, bilo je emocionalno i jako lijepo. Isto tako kao i klanjanje svidio mi se cijeli grad Vukovar, stvari koje su se događale u Vukovaru prije 20 i nešto godina su nevjerojatne. Sve ono što nam je naša draga „zamjenska mama“ u tih pola dana ispričala zvuči nevjerojatno i sve to što se događalo prije 20 i nešto godina se i dan danas vidi. U tom gradu, cijela organizacija naših dragih voditelja i organizatora SHKM-a bila je odlična. SHKM je nešto što se ne može riječima opisati i hvala svima koji su nam omogučili put u Vukovar. Isto tako kao i sam grad Vukovar i program po gradu bilo mi je jako lijepo i u Zagrebu prvi i zadnji dan. Prvi dan smo obišli grad Zagreb i imali predavanje o Domovinskom ratu od povijesničara Ante Narzora gdje smo puno naučili. Zadnji dan u Zagrebu bio je isto super, druženje cijelu noć sa prijateljima i djeljenje naših dojmova i mišljenja bilo je super. Ovo putovanje ne samo da nam je pomoglo učvrstiti vjeru nego smo stekli nove prijatelje iz Hrvatske i dijaspore. Hvala vam, da ste nam omogučili ovo putovanje.


+ Povjesni kontekst na pripremnim katehezama
+ Atmosfera i pjevanje u busu
+ Predavanje dr. Ante Nazora
+ Glazba na misi mladih u SKAC-u
+ Povjesno razgledavanje Vukovara
+ Smješteni ponovno u centru grada sa Božjom pobjedom i Don Damirom
+ Gostoprimstvo domačina
+ Palačinke, kolači, domoljubne pjesme, zajedništvo
+ Župni dvor u Vukovaru je predivan
+ Glavna misa u nedjelju, a ne u subotu
+ Tamburice za vrijeme glavne mise
+ Koncert na kraju susreta
+ Spavati po obiteljima, ali i kasnije svi zajedno u hostelu
+ Uz sve to se izrazito često opomenulo da moramo živjeti s ljubavlju i ne s mržnjom
+ UČILI SMO O RATU BEZ MRŽNJE


Neću previše o susretu, mislim da će većina o tome govoriti kako je bilo veličanstveno. Mene je obosbno razveselila jedna druga stvar: slika koju smo do sada imali o Vukovaru je, nečemo se lagati, malo tmurna, točnije slika jednog uništenog i napaćenog grada. No kada sam vidio našu velikodušnu obitelj u kojoj nema ni zrna mržnje, srce mi se razveselilo. Ljudi su ipak ostali nakon svega, sagradili svoje domove, osnovali svoje krasne obitelji i žive jedan pristojan život. Ne kažem da su se posebno obogatili ili da su možda svi uspjeli početi od ispočetka, ali pomak je vidljiv, ljudi nisu slegnuli ramenima. Dakle drugim riječima: Grad heroja itekako još stoji i stajat će i dalje. Drago mi je, da su riječi Siniše Glavaševića donekle uslišane, da su ljudi opet došli u grad Vukovar i da ga čine svojom ljudskom veličinom ponosnim gradom, gradom koji dakle još uvijek itekako stoji!


Prvi dan u petak u podne imali smo priliku slušati predavanje od Dr. Ante Nazora u hrvatskom memorijalnom dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Pre lijepo je gledati čovjeka koji gori za to što radi, tako i Antu koji zaista gori za našu povjest i što je najvažnije –gori za istinu. Koliko god voli Hrvatsku toliko voli istinu i gradi sve na činjenicama. Jako sam zahvalna da smo mogli biti kod njega i slušati ga. U samom Vukovaru mi se jako dojmio memorijalni centar Ovčara. Kako su ljudi sposobni smisliti tako jednostavno a toliko značajno mjesto sječanja. Imena žrtava se u mraku u spirale spuštaju prema jednoj crvenoj sviječi u podu centra. Ona ih čeka na dnu spirale. Onda nestaju ta imena. Ali ne nestaju, jer na stropu memorialnog centra se svako ime pojavljuje u obliku jedne zvijezde. A na zidovima svijetle slike svih žrtava. Cijeli centar je u mraku, jedino što svijetli su ti ljudi koji su dali svoj život u tolikoj nepravdi. Nakon memorijalnog centra Ovčara smo išli baš na mjesto Ovčara, koje je na kraju krajeva samo jedno mjesto između polja Slavonije. Najviše mi se dojmila tišina u busu nakon posjete tog mjesta. Već na Ovčari je vladala tišina u grupi koja je bila toliko svjesna. Ali kada smo sjeli u bus su svi samo šutjeli. Šutjeli jer nemaju riječi. Mi ljudi koji se toliko izražavamo riječima, nekada puno više govorimo kada ne govorimo, kada ne možemo govoriti. Šutnja u busu je trajala nekih 10 ak minuta, dok su se ponovno prve riječi tiho čule. A u nama ponos na ljude koji su ovaj grad držali skoro tri mjeseca. Koliko je značajno to za naš život. Da je grad kojemu su dali tri dana stajao tri mjeseca. Da ljudi svojom voljom, svojim željama i čežnjama, mogu činiti čuda. Da je život toliko više nego „Dienst nach Vorschrift“. Da je toliko više nego Dienst, da je služenje, u ljubavi, sljedeći tu jednu želju svoga srca koju nitko ne može opisati, niti drugi mogu razumijeti, ali je to to što je Bog stavio tebi u srce. Daj Bože da se u svim mladima očituje za što si ih stvorio što je to za što će oni biti spremni umrijeti. Živimo da bih umrli i tako roda donijeli, kao zrno, kao svijeća, kao sol, kao Krist, Bog naš. U Vukovaru mi je procesija od groblja do mjesta mise bila posebna. Hodati ulicom do Vukovara uz naše domoljubne pjesme i gledati bake kako stoje na prozoru i plaču promatrajuči nas mlade. Hrvatske zastave, hrvatske pjesme, hrvatsku mladež. Baš je bilo posebno kada se u jednom trenutku pojavio vodotoranj na kraju ceste, a mi „kao vojska“ marširamo prema njemu. A gore se viori naša hrvatska zastava. Nakon vodotornja smo išli dalje, prema svetoj misi. Prema slavlju čovjeka i Boga koji je isto učinio kao i branitelji Vukovara. Dao svoj život, za nas i naše spasenje. I daruje nam se u svakoj svetoj misi u obliku kruha. Trebamo često sudjelovati na svetoj misi i primati Krista da bi nas on mogao suobličiti sa sobom kako bi bili spremni umrijeti. Jer samo tako cemo mijenjati svijet, samo tako će doči „kraljevstvo njegovo“. Samo tako ćemo smjeti biti ponosni na Vukovar i njegove heroje. Kada sami budemo heroji. Kada tako budemo heroji bit ćemo spremni kao Blago Zadro uvijek ići prvi. Nećemo biti negdje iza na sigurnom puštajući druge da ginu. Bit ćemo prvi, spremni umrijeti za svoje ideale.
Marija Širić, studentica strojarstva, 23 godine


Ovaj susret Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru bio je nešto posebno. Sve je ispočetka bilo jako zanimljivo. Sve pripreme i kateheze su bile potrebne za ovaj susret. Počevši od predavanjima  naše hrvatske povijesti, duhovne obnove s don Damirom i Pater Ikom, te kateheze o temama prijateljstva i općenito o Vukovaru. Svi smo bili doista spremi za taj susret. Bilo mi je jako drago sto sam imala mogućnost ići u Zagreb i u Vukovar. I to još s našom misijom, s ljudima koje dugo godina poznajem i družim se. Imali smo svi osjećaj zajedništva. Najviše mi se svidjelo da smo spavali u Vukovaru, jer smo zbog toga imali mogućnost biti na misi i klanjanju, koje je predvodio don Damir – meni osobno, a i sigurno puno drugima, jako drag svećenik. On ima taj dar dotaknuti i najsnažnijeg covijeka. Skoro cijela crkva je bila doista emotivna. Svi smo nešto posebno primili tu noć. Također smo spavali i kod domaćina grada Vukovara. Jedno jako dobro iskustvo. Građani Vukovara su, naspram svega sto je bilo, ostali ljubazni i dobri ljudi. Kad ih gledaš, ponosiš se. Daju ti nekakvu neopisivu snagu. Misa koja je bila za nas mlade, ostat će mi uvijek u mislima. Kad je Bozja pobjeda pjevala, to je bilo nešto neopisivo i duhovito. Kako je lijepo bilo vidjeti kako mi mladi možemo slavit Boga.  Predivan osjećaj to zajedništvo nas mladih Hrvata. Ne želim dužiti puno, jednostavno želim svima reci i stavit na srcu, da je zaista jako važno da mi Hrvati u dijaspori nipošto ne zaboravimo našu zemlju i našu povijest. I mi ćemo uvijek ostatit dio Hrvatske. Ne smijemo se predati. Učimo svoju djecu da nauče i zavole nas jezik, naše običaje, našu ljubav, nas ponos, naš mentalitet, našu vjeru prema crkvi i ljubav prema Bogu. Budimo zahvalni za ono sto jesmo. Neka svi mladi imaju volju doživjeti takve susrete, mislim da je to jako važno za našu osobnu budućnost, te budućnost naše zemlje.
Marijana Zeljko, 23 godine[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]