Nadbiskupovo korizmeno pastirsko pismo 2026.

Naš nam je nadbiskup i ove godine uputio svoje pastirsko korizmeno pismo:

»BUDI HRABAR, USTANI!«
(Mk 10,49)

Pastirska riječ za korizmu 2026.

Drage sestre i braćo!

I na početku ove korizme želim vam se obratiti s nekoliko misli i poticaja. U protekloj, Svetoj godini mnogo smo razmišljali o temi »nade«. Nada u Krista ostaje nama kršćanima temeljni stav i nakon Svete godine.

Želimo ostati nositelji nade i to sve više postajati, osobito kada susrećemo ljude opterećene teškim brigama i izazovima: u prijateljstvima, odnosima, na radnom mjestu. Ljude koji su iscrpljeni i s nesigurnošću gledaju na napetosti u našem društvu i svijetu. Složenost našega vremena ponekad nas trijezno suočava s činjenicom: jednostavnih, lakih rješenja nema.

Ipak – ili možda upravo zato – u nama se uvijek iznova javlja čežnja da ustanemo, započnemo iznova i krenemo dalje: u osobnom životu, u našoj Crkvi i u našem društvu. Potrebni su nam novi počeci na mnogim područjima života kako bismo mogli živjeti slobodnije, zadovoljnije i radosnije. Potrebna nam je hrabrost za te nove početke.

»Budi hrabar, ustani!«
Ta rečenica iz Evanđelja po Marku geslo je nadolazećega Katoličkog dana u Würzburgu. Upućena je slijepcu Bartimeju jer ga je Isus želio vidjeti (Mk 10,49). Tako i u nama raste hrabrost za novi početak iz nade Evanđelja – iz nade da je Božja ljubav jača od zla i mržnje, da život pobjeđuje smrt.

Korizma za nas može biti škola hrabrosti i nužnoga novog ustajanja. Novi početak pretpostavlja da najprije zastanemo i suočimo se s vlastitim umorom, rezignacijom, strahovima i brigama koje nas sputavaju i opterećuju: Gdje sam umoran i zašto? Koje me loše navike paraliziraju? Što me iznutra drži zarobljenim?

Korizma traži tišinu, molitvu i razgovore s ljudima koji nam mogu pomoći. To je vrijeme razmišljanja i sabranosti; vrijeme da zaustavimo svakodnevnu rutinu i preispitamo usmjerenje svoga života. Tek kada prepoznamo što opterećuje naš život, pronalazimo unutarnju snagu za novi početak. Pomaže nam pritom priznati vlastite slabosti, obratiti se i primiti sakrament pomirenja. Kako bi se promijenio naš život i život našega društva kada bismo mogli živjeti pomireni sa sobom, s bližnjima i sa stvarnošću našega svijeta?

Pozivam vas: uzmite si u ovom uskrsnom pokorničkom vremenu dovoljno vremena za zastajanje i sabranost. Evanđelje prve korizmene nedjelje podsjeća upravo na to: prije nego što je Isus započeo svoje javno djelovanje, potražio je tišinu, suočio se s napastima i potom se s odlučnošću, snagom, strpljenjem i ustrajnošću vratio naviještati Božju riječ.

Mnogo je prilika i izazova koji pozivaju na novi početak. Uzmite si vremena razmotriti gdje vaš život treba novi početak – i gdje je takav početak važan i za ljude oko nas, osobito za našu Crkvu, ali i za cijelo naše društvo.

Ove godine u našim župama održavaju se izbori za župna i pastoralna vijeća te za crkvene odbore. To je više od formalnog glasovanja – to je služenje novom početku i budućnosti naše zajednice. Tko u tome sudjeluje, daje jasan znak: želimo aktivno sudjelovati, preuzeti odgovornost i suoblikovati usmjerenje naših zajednica.

Ne bi li bio osobito hrabar korak, unatoč svim zadrškama, pristati kandidirati se za jedno od tih tijela koja su tako važna za život naših župa? Jer izabrani uvelike pridonose stvaranju prostora u kojima ljudi mogu iskusiti zajedništvo i živjeti svoju vjeru. Iskoristite tu priliku da suoblikujete budućnost naših župa, a time i Crkve na lokalnoj razini.

Na području naše nadbiskupije ove se godine u Berlinu održavaju izbori za Zastupnički dom, a u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju izbori za pokrajinski parlament. Mi kršćani trebali bismo prihvatiti poziv na demokratske izbore i vrlo svjesno i odgovorno donijeti odluku koja poštuje dostojanstvo i veličinu svakoga čovjeka te se odgovorno odnosi prema izazovnim društvenim situacijama u kojima se nalazimo. Zahvaljujem svima koji su spremni kandidirati se i preuzeti političku odgovornost za naš slobodni i demokratski poredak. I to zauzimanje kršćanska je služba. Naša služba u Crkvi i društvu hrabar je odgovor na Božji poziv na odgovornost.

Odazvati se tom Božjem pozivu, premda možda osjećamo strah, odluka je i snažan znak. Taj je znak potreban, čak i kada mnogi ne dijele naša životna i vjerska uvjerenja.

No sami apel da budemo hrabri ne daje nam snagu. Potrebno nam je ohrabrenje, a i ljudima oko nas potrebno je naše ohrabrenje. Potrebni su nam ljudi koji će ići s nama i jačati našu hrabrost. Potrebne su nam zajednice koje će nas podupirati u novim počecima. Kao kršćani znamo da iza nas stoji Krist koji nas ohrabruje, koji ide s nama, koji je na svom životnom putu uvijek iznova pokazivao hrabrost, koji je ustrajao i uvijek ponovno započinjao te nas poziva na hrabar život. Nije to preuzetnost, nego hrabra vjera da, unatoč našim granicama i slabostima, Bogu – a time i mogućemu – više vjerujemo nego nekim doživljenim razočaranjima. Usudimo se uvijek iznova učiniti prvi hrabri korak novoga početka.

Postoji tisuću razloga za obeshrabrenje, ali mi smo u vjeri na putu prema Uskrsu. Na putu smo nadvladavanja svake malodušnosti, tromosti i rezignacije. Na putu smo s Uskrslim. On je naša perspektiva, naša nada, naše spasenje. On nam daje hrabrost. On je naša hrabrost.

S tom sigurnošću možemo se usuditi biti hrabra Crkva s hrabrim kršćanima. To želim vama i svima nama na putu prema Uskrsu.

Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.

Vaš

Heiner Koch
Nadbiskup Berlinski

Pismo na njemačkom jeziku možete pročitati OVDJE